Park prirode Kopački rit je poplavno područje u Baranji, na sjeveroistoku Hrvatske, između rijeka Dunav na istoku i Drave na jugu. Utemeljen je 1976. godine. Park prirode je ukupne veličine 17.700 ha (177 km2), od čega Specijalni zoološki rezervat obuhvaća 8.000 ha (80 km2). Administrativno se nalazi u općini Bilje, Osječko-baranjska županija. Trenutno je najstariji proglašeni park prirode u Hrvatskoj.
Ime je dobio prema istoimenom selu koje se nalazi na rubu parka, od mađ. “kopacs” = kopča i “rét” = močvarna livada. [2] Mađarska riječ kopács također označava predmet koji je raskovan, odnosno razbijen na manje cjeline, što sliči razbijenim cjelinama (šume, tršćaci, jezerca…) u ritu.
Kopački rit je jedna od najvećih fluvijalno-močvarnih nizina u Europi. Ovo područje tijekom godine značajno mijenja svoj izgled, ovisno o intenzitetu plavljenja, pretežno iz Dunava, te mnogo manje iz Drave. Najveće je rastilište i mrijestilište slatkovodne ribe u Podunavlju i najvažniji ornitološki rezervat u Hrvatskoj. U njemu se svake godine gnijezdi oko 140 vrsta ptica, a velika bioraznolikost od 2000 bioloških vrsta odraz je bogate flore i faune parka..[3] Dijelovi kopna i ritskih voda čine vrlo složen mozaik, a njihov oblik i funkcija u datom trenutku ovise o količini nadošle vode. Kanali su veza između toka Dunava i Drave, a postoji i splet kanala koji čine vodene veze unutar rita.
Kopački rit uvršten je i u listu ornitološki značajnih područja – IBA (Important Bird Area), a nominiran je i za uvrštenje u UNESCO (Svjetska prirodna baština).
Povijest Kopačkog rita
Prvu ideju o “Beljskom nacionalnom parku” iznosi prirodoslovac Szecheny 1935. godine. U bivšoj SFRJ, točnije od 1959. Kopačkim ritom upravlja lovno-šumsko gazdinstvo “Jelen” iz Beograda, koje u suglasnosti sa tadašnjim zavodom za zaštitu prirode 1958. godine traži proglašenje Nacionalnog parka “Moša Pijade”, s čime se ne slaže Konzervatorski zavod iz Zagreba koji je zastupao ideju upravljanog prirodnog rezervata. Tijekom tog razdoblja, izgrađeno je naselje Tikveš i istoimeni dvorac sa pripadajućim gospodarskim objektima za lov i rekreaciju tadašnjeg predsjednika Josipa Broza Tita. Angažmanom Drage Getza i nekoliko uglednih prirodoslovaca Kopački rit 1967. zbog svoje očuvanosti, velike bioraznolikosti i ekološke vrijednosti postaje “Upravljani prirodni rezervat”. Nekoliko godina kasnije, točnije 1976., uže područje parka je proglašeno Specijalnim zoološkim rezervatom, a šire područje Parkom prirode “Kopački rit”, ukupne površine 10.500 ha. Godine 1993. Kopački rit je proglašen međunarodno značajnim močvarnim područjem zaštićen Ramsarskom konvencijom. Od 1997. godine parkom prirode upravlja Javna ustanova “Park prirode Kopački rit”. Odlukom Hrvatskog Sabora Park prirode je proširen 1999. na sadašnjih 17.700 ha površine.[3]
Pitanje treba li Kopački rit biti proglašen nacionalnim parkom se otvaralo više puta. Zahtjevi su ponovljeni 1958., 1982. i 1999. godine. Zagovaratelji statusa nacionalnog parka smatraju kako bi se time poboljšao razvoj ekološkog turizma i pozivaju se na činjenicu da su svi nacionalni parkovi u Hrvatskoj vezani uz fenomen krša. U istočnoj Hrvatskoj tako još uvijek nije proglašen niti jedan nacionalni park.[3]
Tijekom povijesti je u nekoliko navrata na području današnjeg Parka prirode proglašavana “ekološka katastrofa”. Tijekom prekopavanja hulovskog kanala 1969. u ritu je izgubljeno 3000 ha površine pod vodom. Te godine Kopačko jezero je gotovo presušilo. Godine 1985. je u jezero Sakadaš iscurio gnoj svinjogojske farme iz Darde, čime je uginuo veliki broj ribe. Ljudskim djelovanjem, izlovom ribe i odstrjelom ptica i divljači narušava se ekološka ravnoteža. Tijekom Domovinskog rata, dio parka je miniran, a čišćenje parka je otežano jer su mine ukopane u močvarni mulj. U Posebnom zoološkom rezervatu pod minama je oko 3700 ha površine.[3]
Geografska obilježja
Reljef područja Kopačkog rita je rezultat rada vode, rijeka Dunava i Drave te poplavnih voda koje plave područje. Rijeke u svom toku stvaraju sprudove i otoke. Stalna plavljenja i valovi vode na jednom mjestu produbljuju teren tvoreći polumjesečaste udubine, dok na drugom mjestu talože materijal kojeg nosi rijeka. Tako nastaju udubljenja (bare) i povišena područja (grede) koja daju valoviti izgled. Udubljenja se ispune vodom i predstavljaju jezera ili bare. Više uzastopnih udubljenja se spaja i povezuju s Dunavom tvoreći prirodni kanal (fok) preko kojega se udubine pune i prazne. Ti prirodni kanali (foke) su često umjetno produbljivani.[4]
U parku se nalaze dva veća jezera, Kopačko jezero te jezero Sakadaš koji su jedine stalne površine pod vodom. Kopačko jezero je s površinom 220 ha (prosječna površina) ujedno i najveće jezero u parku. Dubine je 1,5 do 5 metara i nalazi se u središtu parka. Jezero Sakadaš je sa 7 metara najdublje jezero parka i najdublja udubina rita.[3]
Rit je godišnje poplavljen u prosjeku 99 dana, dok je čitava površina pod vodom prosječno 32 dana. Poplavni val dolazi početkom proljeća za vrijeme dizanja vodostaja Drave i Dunava zbog topljenja snijega u Alpama. Vrhunac poplavnog vala je između travnja i svibnja, a do kraja ljeta vode se popuno povuku iz rita. Najvažnija veza Dunava i rita je Hulovski kanal, dug 6 km i širok 34 metra. Glavna veza rita i Drave je kanal Renovo, dug 3 kilometra i širok do 20 metara. Najduži kanal je Stara Barbara, duljine 26,7 kilometara koji teče paralelno s Dravom.[3]
U Kopačkom ritu prevladava umjereno kontinentalna klima.
Turizam
Park prirode Kopački rit ima veliko turističko značenje u Osječko-baranjskoj županiji jer više od trećine turista godišnje posjeti rit. Sam park ima veliki turistički potencijal. Osim očuvane prirode i bogate flore i faune ističe se i kulturno-povijesna baština. U naselju Tikveš je dvorski lovno-rezidencijalni kompleks iz 19. stoljeća (koristili su ga kralj Aleksandar i predsjednik Tito) i lovačka ladanjska vila.[3]
Vrlo brzo se razvija seoski turizam i ekoturizam, ali je još uvijek manje zastupljen od lovnog turizma i rekreativnog ribolova.
