Bio jednom jedan mali mrav koji se zvao Mravac. Mravac je jako volio svoju obitelj koja se sastojala od njegovih pet sestara i desetoro braće, mame i tate mravića. Mravac Mravić svaki se dan igrao sa svojom braćom i sestrama, ali imao je jedan problem. Naime, braće je bilo puno više nego sestara, tako da se nikad i nikako nisu mogli dogovoriti oko igara koje bi igrali. Male seke mravice htjele su plesati balet, a mravići su željeli igrati nogomet. I nikako na zelenu granu.
Počeli bi se igrati nekih igara i brzo bi se posvađali. Nastala bi velika galama u cijelom Mravogradu. Ostali stanovnici Mravograda bili su na rubu živaca. Više to nisu mogli slušati.
Mravac je danima razmišljao o problemu koji ih je zatekao te naposljetku odlučio. Nagovorit ću mamu i tatu da obavijeste gđu. rodu da nam je hitno potrebno još malih seka mravica kako bismo ravnopravno mogli sudjelovati u dogovoru oko igara.
Iako se ta ideja Mravcu činila sjajna, mama i tata baš i nisu bili oduševljeni. I tako se u Mravogradu opet nastavila ista priča. Mravići su htjeli jedno, a mravice nešto drugo.
Jednoga dana iznenada je rođak Mravko javio da su se on i njegova obitelj odluči preseliti iz Mravićgrada u Mravograd. Ta vijest je jako obradovala Mravca jer je znao da rođak Mravko ima isto toliko djece kao i njegovi roditelji. Samo što Mravko ima 10 malih mravica i 5 mravića. Baš točno onoliko koliko je trebalo da bi svi mravci bili ravnopravni u igri.
Nedugo zatim nakon što je Mravko doselio, nastala je prava sreća u Mravogradu. Napokon su se svi lijepo i složno igrali.
