U najboljoj namjeri djeci najčešće činimo medvjeđu uslugu. Rješavajući probleme svoje djece, nedajući im priliku da ju rješe sami. Sve počinje još od najranije dobi kada se djeca igraju u pijesku, a mame postaju njihove glasnogovornice; Nemoj uzimati tuđu lopaticu za pijesak!Pazi da se ne uprljaš, to ti je nova haljinica!
Dajmo djeci priliku da se izbore za ono što žele. Nevidim razloga zašto se petljati u dječju igru još od najmanje dobi. Neoblačite novu odjeću djeci kad ih vodite u park!
Pobogu oni su samo djeca koja su se došla igrati, a djeca se u igri zaprljaju. Zar, ne?
Sjetite se svog djetinjstva…
Igrali smo se bezbrižno bez nadzora od jutra do večeri, svađali,mirili, a naši roditelji su radili. Nisu imali vremena za rješavanje dječjih razmirica pa smo tako sami naučili rješavati probleme, uvažavati i tolerirati jedni druge, birati prijatelje.
Zato molim Vas dragi roditelji neodgajajte djecu pod staklenim zvonom nego ih odgajajte da postanu funkcionalne,neovisne i jake odrasle osobe.
